Atelje Emir Nišić

Dobrodošli na moj blog

10.08.2018.

Atelje Ivana Rabuzina


Pretražujući internetske oglasnike, često naiđem na slike velikana svjetskog slikarstva Ivana Rabuzina (1921.-2008.) iz Novom Marofa, koje uglavnom koštaju od nekoliko stotina do nekoliko hiljada eura. Većina tih slika su krivotvorine, jer je Ivan Rabuzin autor čije se slike često krivotvore, budući da su na tržištu tražene. Proces utvrđivanja autentičnosti slike je dug i skup, pa kupci i ne vrše provjeru. Kasnije ispadne da su kupili iskruženu sliku sa kalendara premazanu nekim sredstvima i vješto uokvirenu u stari ram.
Šta je to naivno slikarstvo? Zašto ga tako zovemo?
Naivno slikarstvo je pravac u likovnoj umjetnosti koji se zvanično javlja dvadesetih godina dvadesetog stoljeća nakon izložbe samoukih slikara u Parizu a koju su podržali školovani i proslavljeni slikari, samim tim naiva predstavlja stvaralaštvo samoukih umjetnika. Zovemo ga naiva zato što boljeg naziva nemamo, a riječ svakako potječe iz francuskog jezika. Najveću popularnost naiva doživljava u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. vijeka. U enciklopediji naivne umjetnosti naći ćete mnogo imena sa naših prostora, ali jedno od tih imena je Ivan Rabuzin.
Naivni slikari često su nepismeni ljudi, ili ljudi koji su završili neko zanatsko obrazovanje, tako je i Ivan Rabuzin bio stolar. Ali nakon svoje prve izložbe odlučio je ostaviti stolarski zanat te se posvetiti onome što je u to vrijeme donosilo mnogo više novca. Naša socijalističa elita, radni ljudi i građani tih godina su obožavali naivno slikarstvo. Dok su često akademski slikari muku mučili sa prodajom slika koje su po nekoliko godina kupile prašinu po njihovim ateljeima ljudi poput Rabuzina su uspjeli prodati sve što bi naslikali. Valjda je naiva bliska našem čovjeku, jer su na tim slikama zastupljene vesele boje, najčešće je to žanr ili seoski pejzaž koji je vjerovatno podsjećao na djetinstvo. Kada sam izučavao naivu, prvo sam upoznao slikare iz Vojvodine, od kojih su svi bili, a većinom i danas jesu seljaci i domaćice, koji uz obradu zemlje, brigu o stoci nešto slikaju. Takav način života, i takav ambijent u kojem nastaju slike daje posebnu vrijednost i draž njihovim slikama. To je „čista“ naiva. Vjerovali ili ne, takvi slikari su izlagali diljem svijeta, puno više od nekih značajnih imena po kojima se danas zovu ulice i škole. A što je još važnije, oni su od svega toga odlično zarađivali. Potvrdu za to dala mi je i jedna zanimljiva kuća u mjestu Ključ kod Novog Marofa, čiji je vlasnik bio niko drugi do proslavljeni slikar naive Ivan Rabuzin. Tu zanimljivu, luksuznu i za ono vrijeme izuzetno modernu kuću projektovao je slavni arhitekt Vjenceslav Richter, koji je pored svog posla bio slikar i kipar. Ta neobična kuća bila je luksuzni atelje velikog slikara naive, koji je predstavljao Jugoslaviju u svim značajnim svjetskim centrima likovne umjetnosti. Ivan Rabuzin razivio je vlastiti stil, svodeći sve na jedan savšren oblik kruga, ako se dobro zagledate u te slike, uočit ćete da se sve te kompozicije sastoje od brojih kružića i polukružića.
Oslikao je seriju porcelana u slavnoj firmi Rosenthal, te se tako svrstao među dvadesetak slavnih dizajnera svijeta koji su u dugoj istoriji ove firme uradili tako nešto. Danas su takvi tanjuri, čajnici ili pak vaze prava dragocjenost i poslastica na tržištu antikviteta.
Treba reći i važan podatak, da je slikar Ivan Rabuzin oslikao ogromni pozorišni zastor pozorišta u Tokiju!
Ranije sam postavljao fotografije ove kuće, neki se sigurno sjećaju, ali evo nedavno je napravljen jedan dobar video snimak koji će dočarati ljepotu prostora u kojem je nekada stvarao Ivan Rabuzin. A stvarao bi svako od nas kada bi umjetnost imala onaj značaj kao nekad... E. Nišić


Atelje Emir Nišić
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031